{"id":815,"date":"2022-11-04T11:39:11","date_gmt":"2022-11-04T10:39:11","guid":{"rendered":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/?page_id=815"},"modified":"2023-10-12T10:56:16","modified_gmt":"2023-10-12T08:56:16","slug":"razvoj-seizmometrije","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/razvoj-seizmometrije\/","title":{"rendered":"Razvoj seizmometrije"},"content":{"rendered":"\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t
\n\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t
\n\t\t\t\t
\n\t\t\t\t\t\t\t\t\t\n

Sve od nastanka na\u0161eg planeta, preko Pangee do danas, formiranje i pomicanje kontinenata i tektonskih plo\u010da stalan je proces. Potresi nastaju pomicanjem tektonskih plo\u010da koje plutaju na \u017eitkoj podlozi te se zbog njenog strujanja podvla\u010de ili navla\u010de jedna na drugu.<\/p>\n\n

\"\"\n
Kretanje kontinenata u zadnjih 250 milijuna godina <\/a>(autor: Jean Besse, Institut de Physique du Globe de Paris)<\/span><\/em><\/figcaption>\n<\/figure>\n\n

Zanimljivo je da je jedan od najranijih instrumenata za prou\u010davanje potresa, konstruiran od strane Zhang Henga 132. godine, bio cilindri\u010dnog oblika poput vr\u010da te se na gornjem obodu nalazilo osam zmajevih glava.\u00a0 Kako bi pokazao smjer iz kojeg dolazi potres, ispustio bi jednu od kuglica iz zmajevih usta u usta metalnog predmeta u obliku \u017eabe koji se nalazio ispod svakog zmaja. Poznavanje smjera bilo je izuzetno bitno radi pravovremenog slanja pomo\u0107i ugro\u017eenim regijama. Poznata je veli\u010dina samog instrumenta koja je u promjeru iznosila 2 metra, dok sam mehanizam nije poznat.<\/p>\n\n

\"\"\n
Model Zhang Hengova seizmoskopa<\/a><\/figcaption>\n<\/figure>\n\n

Nagli razvoj seizmometrije i seizmologije zapo\u010deo je nakon razornih potresa na kraju 18., te po\u010detkom 19. stolje\u0107a. Razorni potresi tog razdoblja potaknuli su brojne studije, podr\u017eane i financirane od strane vlade, kako bi se detaljnije upoznalo s efektima potresa i mjestima gdje oni nastaju. Najve\u0107i doprinos znanstvenika tog razdoblja je prikupljanje velike koli\u010dine znanstvenih podataka o potresima.<\/p>\n

Luigi Palmieri konstruirao je prvi elektromagnetni seizmometar 1855. godine. Seizmometar je imao cijevi u obliku slova U koje su bile ispunjene \u017eivom i orijentirane u razli\u010dite smjerove. U slu\u010daju potresa, \u017eiva bi se pokrenula i dolazi do elektri\u010dnog kontakta koji zaustavlja sat, pokre\u0107e bubanj sa registracijom koji snima kretanja plovka koji se nalazio na povr\u0161ini \u017eive. Takav na\u010din mjerenja omogu\u0107io je prikupljanje podataka o samom vremenu nastanka potresa, relativnom intenzitetu i trajanju.<\/p>\n\n

\"\"\n
Seizmometar Luigija Palmierija<\/i><\/a><\/figcaption>\n<\/figure>\n\n

Jedan od problema koji se javlja pri mjerenju gibanja tla je kako odr\u017eati fiksnu referentnu to\u010dku koja nije u \u010dvrstoj vezi s tlom, tj. ostaje fiksna kada se tlo pomi\u010de. Kako bi dobili relativni pomak u odnosu na gibanje tla iskori\u0161tena je inercija, odnosno \u010dinjenica da tijelo koje miruje \u017eeli ostati u stanju mirovanja. Upravo zato, zbog ve\u0107e inercije, prvi instrumenti su imali velike mase. Da bi dosko\u010dili tom problemu, konstruirani su mjerni ure\u0111aji na principu njihala. Prvi seizmograf konstruirao je talijanski fizi\u010dar Filippo Cecchi 1875. godine koriste\u0107i upravo princip njihala. Cecchijev seizmograf je bio prvi koji je zabilje\u017eio relativno gibanje njihala s obzirom na kretanje tla kao funkciju vremena, te je bilo mogu\u0107e odrediti vrijeme po\u010detka potresa i njegovo trajanje. Veliki razvoj i napredak seizmologije kao znanosti i struke dogodio se 1880. godine nakon potresa u Japanu. Posljedice tog potresa nisu bile razorne, ali su dovele do osnivanja Seizmolo\u0161kog dru\u0161tva Japana. Japanska je vlada odlu\u010dila dovoditi strane stru\u010dnjake u zemlju kako bi razvili seizmologiju kao znanstvenu disciplinu i kako bi dali odgovore na pitanja vezana uz potrese. Jedan od va\u017enijih znanstvenika koji su tada boravili u Japanu svakako je engleski fizi\u010dar i geolog John Milne koji je vodio osnivanje Seizmolo\u0161kog dru\u0161tva Japana. Pod okriljem Seizmolo\u0161kog dru\u0161tva konstruirani su razni mjerni instrumenti, a najbitniji od njih je Milneov seizmograf s horizontalnim njihalom s mirenjem koji je mogao detektirati vi\u0161e vrsta seizmi\u010dkih valova i procijeniti njihovu brzinu. Milneov doprinos seizmologiji le\u017ei i u tome \u0161to je 1895. predlo\u017eio svjetsku mre\u017eu instrumenata. Unaprje\u0111enje i razvoj seizmologije doveo je do toga da seizmologija prvi puta postane i sveu\u010dili\u0161ni odjel 1886. godine u Japanu. Razvoj seizmometrije u Japanu utjecao je i na brojne europske znanstvenike koji su sada poznate seizmografe jo\u0161 unaprje\u0111ivali.<\/p>\n\n

\"\"\n
Jedan od prvih poznatih zapisa udaljenog potresa, snimljen pomo\u0107u von Rebeur-Paschwitzovog horizontalnog njihala<\/a><\/em><\/figcaption>\n<\/figure>\n\n

Njema\u010dki astronom i geofizi\u010dar von Rebeur-Paschwitz 1886. godine konstruirao je horizontalno njihalo s ciljem prou\u010davanja oscilacije viska pod utjecajem astronomskih tijela, no pokazalo se da su njegova njihala osjetljiva i na horizontalno ubrzavanje tla. Njegovi instrumenti postavljeni u Potsdamu\u00a0 i Wilhelmshavenu 1889. godine zabilje\u017eili se podrhtavanje tla uzrokovano potresom u Japanu. To je bio prvi poznati zapis tako udaljenog potresa (slika 3). Tako\u0111er je prvi koristio fotografski papir za bilje\u017eenje oscilacija. Spoznaja da se jaki potresi mogu zabilje\u017eiti na velikim udaljenostima pomogla je uvesti moderno doba u podru\u010dju seizmologije i fizike Zemljine unutra\u0161njosti.<\/p>\n

Tijekom 19. stolje\u0107a znanstvenici poput Cauchya, Poissona, Stokesa i lorda Rayleigha do\u0161li su do novih spoznaja o valnom gibanju, \u0161to je dovelo do novih teorijskih predvi\u0111anja i o prirodi seizmi\u010dkih valova. No, stupanj razvoja seizmometrije u to vrijeme nije omogu\u0107avao potvrdu teorijskih predvi\u0111anja. Tek nakon 30 godina, u 20.stolje\u0107u potvr\u0111ena su teorijska predvi\u0111anja o postojanju tri glavna tipa valova (P, S i povr\u0161inski) kada su identificirani na seizmogramima.<\/p>\n

Konstruirani su novi seizmografi E. Wiecherta 1904. godine i Galitzina 1906. s ure\u0111ajima za mjerenje \u010diji je zapis bio puno detaljniji od prija\u0161njih i time zainteresirao veliko zanimanje matemati\u010dara i fizi\u010dara diljem svijeta. Broj seizmolo\u0161kih postaja u svijetu raste, to\u010dnost o vremenskom zapisu pobolj\u0161ana je\u00a0 radio signalima, seizmogrami su se kopirali i arhivirali na mikrofilmovima, te su podaci postali \u0161iroko dostupni uspostavljanjem WWSSN-a \u2013 prve globalne mre\u017ee seizmolo\u0161kih postaja. Tako\u0111er su pomo\u0107u novih seizmografa otkrivene brojne nove faze na seizmogramima.<\/p>\n

Hrvatski geofizi\u010dar Andrija Mohorovi\u010di\u0107 zaslu\u017ean je za postavljanje dva Wiechertova seizmografa na Gri\u010du u Zagrebu 1908. godine. Potres kod Pokupskog 1909. godine zabilje\u017een na Weichertovom seizmogramu i na mnogim drugima u Europi pru\u017eio mu je uvid u veliku bazu podataka pomo\u0107u \u010dijih je analiza nastojao objasniti na\u010din rasporostiranja valova potresa kroz unutra\u0161njost Zemlje. Opa\u017eanja o nailasku dva potresna vala na nekim seizmolo\u0161kim postajama protuma\u010dio je \u0161irenjem valova razli\u010ditim putevima i razli\u010ditim brzinama. Ta saznanja vodila su ga zaklju\u010dku da unutra\u0161njost Zemlje nije homogena, ve\u0107 da postoje slojevi razli\u010ditih svojstava pri \u010demu se iz jednog sloja u drugi potresni valovi lome i reflektiraju.\u00a0 Sve te analize i zaklju\u010dci dokazale su mu da diskontinuitet, tj granica izme\u0111u Zemljine kore i Zemljinog pla\u0161ta postoji. Ta grani\u010dna ploha nazvana\u00a0 je njemu u \u010dast Mohorovi\u010di\u0107ev diskontinuitet. Mohorovi\u010di\u0107evo otkri\u0107e spada u red najve\u0107ih prirodoznanstvenih otkri\u0107a u povijesti te promijenilo na\u010din na koji prou\u010davamo potrese.<\/p>\n\n

\"\"\n
Wiechertov seizmograf koji je koristio Mohorovi\u010di\u0107<\/span><\/figcaption>\n<\/figure>\n\n

Razvojem industrije i elektri\u010dnih komponenti, smanjena je veli\u010dina i te\u017eina mjernih instrumenata koji su znali te\u017eiti i do nekoliko tona, a time su postali dostupniji i jednostavniji za transport.\u00a0 Prvi digitalni seizmografi 1980-ih otvaraju potpuno nove mogu\u0107nosti koje se koriste i danas, kao \u0161to je 24-satno prikupljanje podataka, brzo preno\u0161enje podataka satelitom, digitalnim radiom, internetom, a ra\u010dunala omogu\u0107uju razne simulacije. Podaci o podrhtavanju tla tako su dostupni unutar nekoliko sekundi nakon jakog lokalnog potresa. Dana\u0161nji seizmografi su opremljeni elektromagnetskim senzorima, gdje se njihalo sa zavojnicom giba u stalnom magnetskom polju ku\u0107i\u0161ta te tako inducira elektri\u010dni napon. Elektri\u010dni signal se dalje obra\u0111uje i pohranjuje u memoriju. Da bi se na temelju seizmograma rekonstruiralo gibanje tla, seizmografi istodobno bilje\u017ee tri me\u0111usobno okomite komponente gibanja tla (sjever-jug, istok-zapad, gore-dolje).<\/p>\n\n

\"\"\n
Fotografija SEIS seizmografa na povr\u0161ini Marsa<\/a><\/figcaption>\n<\/figure>\n\n

Seizmografi su instalirani i na povr\u0161ini Mjeseca 1969. godine u okviru programa Apollo s ciljem otkrivanja unutarnje strukture i tektonske aktivnosti Mjeseca. Sli\u010dni instrumenti postavljeni su i na Mars 1976. godine. Nova istra\u017eivanja,unaprje\u0111enje tehnologije i velika dostupnost podataka dovele su do napretka u poznavanju i razumijevanju seizmi\u010dkih aktivnosti na Mjesecu i Marsu. Krajem 2018. godine NASA je na Mars spustila robotsku sondu InSight s tri primarna instrumenta, SEIS, HP3\u00a0<\/sup>i RISE s ciljem prou\u010davanja unutra\u0161nje gra\u0111e, razumijevanja formiranja i evolucije planeta kroz pra\u0107enje geolo\u0161ke aktivnosti Marsa. InSight-ov\u00a0 seizmograf\u00a0 SEIS, pokriven je poluokruglom kupolom, te snima seizmi\u010dke vibracije Marsa. Kao \u0161to\u00a0 pomo\u0107u\u00a0 seizmografa imamo uvid u unutra\u0161nju strukturu Zemlje, tako i pomo\u0107u SEIS-a imamo uvid u unutra\u0161nju aktivnost Marsa. Hrvatski znanstvenik prof. dr. sc. Hrvoje Tkal\u010di\u0107 i suradnik Sheng Wang u svome su novom radu objavljenom u Nature Communications, u listopadu 2022., potvrdili postojanje marsovske jezgre i odredili njezinu veli\u010dinu. Daljnjim razvijem seizmometrije o\u010dekuju nas nova i zanimljiva otkri\u0107a u budu\u0107nosti.<\/p>\n\n

Izvori:<\/p>\n\n

https:\/\/mars.nasa.gov\/insight\/mission\/overview\/<\/a><\/p>\n

<\/p>\n

https:\/\/www.britannica.com\/science\/seismograph<\/a><\/p>\n

<\/p>\n

<\/p>\n

http:\/\/www.enciklopedija.hr\/Natuknica.aspx?ID=41535<\/em><\/a><\/p>\n

<\/p>\n

https:\/\/pubs.geoscienceworld.org\/ssa\/bssa\/article\/59\/1\/183\/101553\/The-early-history-of-seismometry-to-1900<\/a><\/p>\n

<\/p>\n

Herak M., Kratka povijest seizmologije<\/a><\/p>\t\t\t\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/div>\n\t\t\t\t\t<\/div>\n\t\t<\/section>\n\t\t\t\t<\/div>\n\t\t","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Sve od nastanka na\u0161eg planeta, preko Pangee do danas, formiranje i pomicanje kontinenata i tektonskih plo\u010da stalan je proces. Potresi nastaju pomicanjem tektonskih plo\u010da koje plutaju na \u017eitkoj podlozi te se zbog njenog strujanja podvla\u010de ili navla\u010de jedna na drugu. Zanimljivo je da je jedan od najranijih instrumenata za prou\u010davanje potresa, konstruiran od strane Zhang … <\/p>\n

Read more “Razvoj seizmometrije”<\/span><\/a><\/p>\n","protected":false},"author":7,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"_editorskit_title_hidden":false,"_editorskit_reading_time":6,"_editorskit_is_block_options_detached":false,"_editorskit_block_options_position":"{}","om_disable_all_campaigns":false,"_monsterinsights_skip_tracking":false,"_monsterinsights_sitenote_active":false,"_monsterinsights_sitenote_note":"","_monsterinsights_sitenote_category":0,"inspiro_hide_title":false,"footnotes":""},"class_list":["post-815","page","type-page","status-publish","hentry"],"aioseo_notices":[],"featured_media_urls":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/815","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/7"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=815"}],"version-history":[{"count":36,"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/815\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2448,"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/815\/revisions\/2448"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/crossnet.potres.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=815"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}